Max Hozić je rodjen u Zagrebu, a djetinjstvo je proveo u Splitu, vise se zanimajuci za sport, nego za glazbu. Iako su ga nagovarali da se uclani u skolski zbor, cinilo mu se prikladnijim dobro se istrcati na skolskom igralistu. S godinama mu je glazba postajala sve vaznija te je sve vise vremena provodio upijajuci sve informacije vezane uz glazbu i slusajuci sve moguce stilove – od opere do metala. Sto je vise slusao, to je vise zelio cuti. Pjevati je poceo zabavljajuci sebe i susjede, koji su metlama veselo udarali ritam. Veliko zadovoljstvo predstavljao mu je odlazak na koncerte glazbenika koje je cijenio i pjevanje iz petnih zila. U jednom takvom zanosu uhvatila ga je prijateljica koja je inzistirala da se upise u neki zbor. Odluka je pala na Akademski zbor Ivan Goran Kovacic gdje se prvi put susreo s notnim zapisom i vokalnom tehnikom. Odusevljen cinjenicom da je okruzen ljudima slicnih interesa, odmah se upisuje u jos nekoliko zborova, izmedju ostalih i u najstariji hrvatski zbor HOKUD “Sloboda”. Honorarno pjeva i u HRT zboru.
2000. godine odlazi na audiciju za zbor u predstavi “Jesus Christ Superstar”, kazalista Komedija. Primljen je kao jedan od apostola. To mu je ujedno i prvi susret sa mjuziklom, koji ga odusevljava. Pocinje skupljati razne video i audio materijale i sve vise proucavati ovu glazbenu formu, posebice nacin pjevanja.
2001. godine s grupicom entuzijasta postavlja mjuzikl “Ars Cafe”, redatelja Igora Weidlicha. Nastupaju na festivalu SKAZ, gdje izazivaju odusevljenje publike i kritike, koja skrece pozornost na Maxov glumacki potencijal.
Istovremeno pocinje pjevati rock standarde u grupi “Nexus” s kojom ce sljedecih godina, uz redovite nastupe u klubovima, cesto nastupati kao predgrupa izvodjacima kao sto su Psihomodo Pop, Crvena Jabuka, Divlje Jagode…
2002. godine s novoosnovanim Zagrebackim umjetnickim studijem “Trn” postavlja mjuzikl “T.R.N.”, modernu verziju Trnoruzice, redatelja Igora Weidlicha. Nastupaju na mnogim pozornicama, ukljucujuci i kazaliste Tresnja. Sudjeluju u humanitarnoj akciji “Za korak siguran”, uz Tonija Cetinskog i Prljavo Kazaliste. U duetu sa Soma dolara snimaju pjesmu “Za korak siguran” koja postaje jedan od zastitnih znakova kampanje.
Upisuje glazbenu skolu, odjel solo pjevanja, kod profesorice Kristine Beck – Kukavcic i pocinje otkrivati jedan sasvim nov glazbeni svijet – svijet klasicne glazbe. Istovremeno putuje na razne seminare vezane uz pop, rock, soul i mjuzikl.
2003. godine na audiciji za mjuzikl “Kosa” (Hair), Ragni/Rado, pod redateljskom palicom Vlade Stefancica, koja je okupila 200-tinjak pjevaca od kojih su mnogi poznati siroj javnosti, izborio je dvije jake uloge – Bergera i Woofa.
2004. godine uslijedila je audicija za legendarnu predstavu “Gubec Beg”, Krajac/Metikos, ovaj put u reziji Damira Loncara i Igora Mesina. Dobio je ulogu mladog, raspjevanog Gjure Mogaica i dijeleci je sa Giulianom nastavio niz koji su zapoceli Miro Ungar i Ivo Pattiera.
Snima probne snimke za mjuzikl “Grgur” Zdenka Runjica, upijajuci mnoge korisne savjete cijenjenog glazbenika.
Prikljucuje se klapi Grdelin s kojom sudjeluje u snimanju pjesama za Bozicni CD “Dosli smo vam kolendati” u izdanju Aquarius recordsa.
2005. godine, kolegica i prijateljica iz “Kose”, Nera Stipicevic, upoznaje ga s Edom i Adijem Mulahalilovic; skladateljima koji su se proslavili u Finskoj, gdje su s raznim izvodjacima snimili dvadesetak albuma i koji su s Maxom odmah pronasli zajednicki jezik.Nakon temeljite pripreme, konacno je krenulo snimanje albuma, ciji su kompletni autori Edo i Adi Mulahalilovic. Album sniman vise od godinu dana obiluje zahtjevnim melodijama sirokog vokalnog raspona, smislenim tekstovima te gostima, od kojih treba istaknuti violinskog koncert majstora Mariborske filharmonije, Sasu Olenjuka (Pavarotti, Domingo), i legendarnog Radu Serbedjiju u pjesmi “Mi smo sampioni ljubavi”.
2006. godine u Ljubljani snima spot za pjesmu “Varas me, varas” u produkciji Q Entertainment Group-a. Reziju potpisuje Matt, scenarij su slozili Matt, Tomi Cegnar i Max. Spotu je svoj glumacki doprinos dala mlada i atraktivna Rijecanka Vedrana Linardic, koja medju mnogim priznanjima ima i ono za Miss fotogenicnosti na nedavno odrzanom izboru Model of the Universe u Gani. Mnogobrojna ekipa, pojacana stilistima Nikicom i Vjekom (“eNVy room”) te sveprisutnim fotografom Goranom Katicem, dobro se zabavljala koristeci sve blagodati modernog talijanskog hotela “Domina”.
Nakon toga Max je otputovao u Sarajevo gdje je zapocelo snimanje spota za pjesmu “Mi smo sampioni ljubavi” u reziji poznatog filmskog redatelja Pjera Zalice (“Gori vatra”, “Kod amidje Idriza”). Kao gost u pjesmi i spotu pojavljuje se Rade Serbedzija, te Edo i Adi Mulahalilovic, autori i producenti Maxovog albuma. Snimanje je zavrseno nakon dva isrpljujuca dana provedena uglavnom na temperaturama ispod nule. Za 4 minute spota, na mnogobrojnim je lokacijama snimljeno vise od 200 minuta materijala.
Max je sa pjesmom “Varas me, varas” nastupio i na internacionalnom festivalu “Euro Pop 2006″ u Zenici, te u konkurenciji izmedju 20 izvodjaca iz 15 europskih drzava osvojio nagradu za najbolju glazbu.
Usavrsava se radeci sa poznatom opernom pjevacicom, sopranisticom Ljiljanom Molnar Talajic.
Sa bendom P.R.O.G. radi projekt Dream Theater Tribute iz ljubavi prema glazbi Dream Theatera.
2007. godine Max nastupa u Budvi na Music Festival Budva sa pjesmom “Opasna po zivot”, autora Ede i Adija Mulahalilovic. Odlazi na audiciju za mjuzikl “Tri koraka do osmijeha”, Toni Eterovic/Marina Andjelkovic, u reziji Borisa Kovacevica i dobija glavnu ulogu Kristijana.
Usavrsava se radeci sa Annemarie Zeller, vrsnom pedagoginjom i profesoricom na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst Graz.
2008. godine aktivno sudjeluje na seminaru iz solo pjevanja koji je odrzao uvazeni americki pedagog Marvin Keenze.
Potpisuje za Dancing Bear pod cijom se etiketom album ocekuje u 2008-oj godini.
Nastupa na prvom CMC festivalu u pulskoj Areni sa pjesmom “Mi smo sampioni ljubavi”.
Putuje u Budvu i nastupa na festivalu Pjesma Mediterana sa pjesmom “Amanet”.
Na medjunarodnom festivalu Euro Pop u Zenici sa pjesmom “Nema mi lijeka” osvaja nagradu za najbolju interpretaciju.
Snima spot za pjesmu “Ti si ruza”, autora Ede i Adija Mulahalilovic.
2009. godine izlazi dugo očekivani album “Sampioni ljubavi” u izdanju Dancing Beara.
S pjesmom “Ja zivim za tebe”, Ede i Adija Mulahalilovic nastupa na festivalu Melodije Mostara.
U Sibeniku nastupa na festivalu dalmatinske sansone s pjesmom “Dovidjenja more” autorice Ivane Buric. Pjesmu izvodi u duetu s mladom splitskom pjevacicom Ksenijom Varvodic.
2010. godine nastupa na festivalu Melodije Mostara s pjesmom “Poljubi me za kraj” za koju je glazbu napisao Toni Eterovic, a tekst J. Radulovic te osvaja nagradu za najbolju interpretaciju.
Na festivalu Hrvatski pleter nastupa sa pjesmom “Domovino moja” u duetu sa Vinkom Cocom.
Snima pjesmu “Neka svima bude raj” koju je napisao Toni Eterović te nastupa na festivalu Bonofest.
Nastupa na Festivalu zabavne glazbe Zadar 2010 sa pjesmom “Bambi, bambina” za koju je glazbu napisao Toni Eterovic, a tekst Igor Lokas.
Na večeri talijanske kancone Bella Italia – Šibenik 2011 nastupa sa pjesmom “Io vado via” u duetu sa Ksenijom Varvodić.
Sudjeluje kao koautor, glumac i pjevač u predstavi „Svi smo mi isti“ u Gradskom kazalištu Poreč, u režiji Katje Restović.
2011. godine na festivalu Melodije Mostara nastupa sa pjesmom “Bolje da mi srca nema (S nekim sanjati)” te osvaja 2. nagradu strucnog zirija. Takodjer nastupa na festivalu Pitomaca 2011. Tekst za pjesmu je napisao Baksa-Čeči, a glazbu Toni Eterović. Za istu pjesmu snima i spot koji rezira Dario Godič, Cinematix studios.
Nastupa na festivalu Hrvatski Pleter sa pjesmom “Glas za pravdu”.
U suradnji sa Renatom Sabljak i zborom “Josip Kaplan” snima pjesmu “Kad ljubav daš” koju je zbor “Josip Kaplan” objavio na istoimenom albumu za Aquarius Records.
Odlazi na festival Šibenska šansona i nastupa s pjesmom Tonija Eterovića “Ništa novo”, a u večeri talijanske kancone “Bella Italia” sa pjesmom “Su di noi”.
Slijedi nastup na festivalu Zlatne žice Slavonije – Požega 2011 sa pjesmom “A bila mi draga” koju je napisao Vlado Smiljanić.
Na revijalnoj večeri festivala Krapina 2011 pod nazivom “Popevke zanavek” izvodi pjesmu “Popevka za kaj” (Lj.Koščec – I.Robić – S.Mihaljinec) koju je davne 1989. izveo legendarni Ivo Robić.
U Super Murrey Theateru u Salt Lake Cityju održava svoj prvi samostalni koncert u Americi pod nazivom “Traveling Through Europe” te snima spot za pjesmu “Nema čuda” kojeg režira Elvis Hadžić.
Na Međimurskom festivalu zabavne glazbe MEF 2011 u Čakovcu sa pjesmom “Ne daj Bože da me ona zavoli” Tonija Eterovića i tekstopisca Leonardo Baksa Čeči osvaja nagradu za najbolji tekst.